Proces pripreme napada je evoluirao napretkom tehnologije, budući da je razvoj komunikacijskih sredstava omogućio gotovo trenutnu razmjenu informacija između svih glavnih uloga. Izviđačke letjelice prikljupljaju relevantne informacijama koje se prosljeđuju analitičarima, a oni nakon obrade daju upute letjelicama opremljenima za bojno djelovanje.
Američka vojska je u svojim djelovanjima postala prepoznatljiva po značajnoj ulozi zračnih snaga. Sofisticirane letjelice osiguravaju taktičku prednost, a pripremu i izvođenje zračnih napada sastoji se od šest faza. Definiranje svake od njih ovisi o uvjetima na bojištu, pa se tako razlikuju one koje se pripremaju kroz duže razdoblje i one čiji se plan akcije mora sastaviti u nekoliko minuta.
Proces pripreme napada je evoluirao napretkom tehnologije, budući da je razvoj komunikacijskih sredstava omogućio gotovo trenutnu razmjenu informacija između svih glavnih uloga. Izviđačke letjelice prikljupljaju relevantne informacijama koje se prosljeđuju analitičarima, a oni nakon obrade daju upute letjelicama opremljenima za bojno djelovanje. Prema tome, ponekad se zračni napad može pripremiti za nekoliko minuta nakon što se uoči meta.
I dok je načelni pristup u planiranju poznat, sama borbena pravila su nešto tajnija. Barem dok ih se WikiLeaks nije dočepao. Poznata zviždačka stranica je objavila detaljna bojna pravila za vojnu kampanju u Iraku tijekom 2010. godine, a za Afganistan su nešto manje poznata. Ipak, i dalje im ostaje zajednička podjela na šest faza u planiranju, kako je opisao Popular Mechanics.
Unaprijed pripremljeni napadi
Dovoljno vremena na raspolaganju ostavlja mjesta za pomno planiranje svih detalja zračne akcije. Tako pripremljen napad je dio nečeg što se u američkom vojnom žargonu zove još i ‘združeni ciklus dodjeljivanja zadataka’, a odvija se tijekom 24 sata.
Prvi korak: Ciljevi, učinak i pristup
Tri zasebne komponente definiraju ostatak planiranja. Djelovanje zračnih snaga treba biti smisleno, a ne samo ‘dignuti nešto u zrak’. Planeri misije definiraju njen cilj, poput onemogućavanja zemaljskih sustava da otkriju zračne napade, zatim učinke, koji bi u ovom slučaju bili uništavanje određenog broja komunikacijskih struktura, te pristup koji daje odgovor na pitanje kako postići definirani cilj.
Drugi korak: Definiranje mete
Na temelju obavještajnih podataka, definira se popis potencijalnih meta, te procjenjuje broj mogućih kolateralnih žrtava, odnosno civila koji bi mogli stradati u napadu. Ovisno o misiji, odabir glavnih meta ponekad treba odobriti sami zapovjedni vrh.
Tijekom djelovanja u Iraku, odobravanje pojedine misije je ovisilo o broju mogućih civilnih žrtava. Primjerice, udar na članove Al Qaide ili drugih terorističkih operacija zahtijevao je odobrenje samog ministra obrane ako postoje izgledi da u akciji pogine veliki broj civila. Ukoliko se u akciji predviđao manji broj poginulih, akciju je odobravao zapovjednik koalicijskih snaga, a za napade koje nisu predviđale kolateralne žrtve odgovornost je prelazila na niže instance.
Treći korak: Odabir naoružanja
Ovisno o odabranim metama, poseban tim ljudi odabire najprikladnije oružje za njihovo uništavanje. Nije svejedno treba li pogoditi dobro zaštićeni bunker s debelim betonskih zidovima ili možda neki vojni cilj na moru. Također predlažu vrstu letjelice koja bi najučinkovitije dopremila oružje do cilja i njihov broj.
Četvrti korak: Distribucija i dodjela zadataka
Planeri misije u ovoj fazi dodjeljuju detaljne upute s informacijama o drugim stvarima, poput podataka iz kontrole zračnog prometa, pa do statusa prijateljskih snaga u području djelovanja.
Peti korak: Izvršavanje plana
Konačno dolaze letjelice na red i kreću u izvedbu unaprijed pripremljenog scenarija. Ponekad može doći do nepredviđenih događaja koji onda sasvim mijenjaju misiju.
Šesti korak: Procjena
Zadnji korak u kojem se ustanovljuje je li pogođena prava meta, te je li napad doveo do planiranih ciljeva misije.
Planiranje u vremenskom tjesnacu (‘Dinamično biranje meta’)
Ponekad i najbolje pripremljeni napadi ne dožive svoju izvedbu jer situacija na terenu promjeni uvjete koji zahtijevaju trenutno djelovanje. Primjer je situacija u kojoj je otkriveno kretanje naoružanog konvoja s traženim terorističkim vođama. Vremenski okvir može otvoriti tek nekoliko minuta za djelovanje, što isključuje opsežno pripremanje akcije. Pri takvim akcijama značajnu ulogu imaju bespilotne letjelice.
Prvi korak: Pronalazak
Prelet izviđačke ili bespilotne letjelice može otkriti potencijalnu metu, kao što je, recimo, vođa pobunjenika u Afganistanu.
Drugi korak: Fiksiranje
Letjelica koja je došla do otkrića fiksira se na metu, pri čemu bespilotne letjelice omogućuju njen video nadzor.
Treći korak: Praćenje
Nakon što je meta otkrivena, letjelica je nastavlja pratiti, a podaci o meti i njenom kretanju se šalju drugoj letjelici predviđenoj za napad.
Četvrti korak: Cilj
Budući da vremenski okvir drugačije ne dozvoljava, niz važnih odluka treba donijeti vojni zapovjednik na terenu, pogotovo ukoliko naređena osoba za odobravanje misije nije dostupna. Prije svega, treba odobriti metu, a ovisno o tome odabrati će se vrsta letjelice za napad i naoružanje koje će ponijeti sa sobom.
Peti korak: Izvršavanje
Konačne naredbe se odobravaju i letjelice kreću u napad.
Šesti korak: Procjena
U zadnjoj fazi se procjenjuje je li meta doista pogođena, te ukoliko nije, treba li pokrenuti novi napad.
Nema komentara:
Objavi komentar